Topolje
Topolje je malo naselje koje je smješteno u sjevernom dijelu Baranje i nalazi se u općini Draž. Ižip, narodno, neslužbeno ime sela Topolja, nastalo od mađarskog imena tog sela Izsép, koje je promijenjeno u Topolje nakon Prvog svjetskog rata.
Znamenitosti
Župna crkva sv. Petra i Pavla apostola
Izvan Topolja nalazi se župna crkva sv. Petra i Pavla apostola, izgrađena 1772. godine.
Etnografska "Šokačka kuća" Topolje (Ulica Republike 73, Topolje)
Šokačku kuću čine tradicijska kuća i okućnica, u sklopu kojih su stambena kuća, staja s kolnicom, "garava kuća" (ljetna kuhinja), dva čardaka, hambar, kokošinjac (kočak), tradicijski vrt, cvjetnjak i voćnjak.
Zgrada za stanovanje iz 1923. g. prikazuje tradicionalni raspored prostorija baranjskih kuća - niz prostorija izvana povezan trijemom. U njima su izloženi odjevni predmeti u ormarima i škrinjama, kreveti s posteljinom, kućni inventar, tkalački stanovi, obiteljske fotografije i dr.
Manifestacije
Baranjski Bećarac - lipanj
Kulturno turistička manifestacija Baranjski bećarac održava se prvi tjedan u lipnju u četiri sela: Draž, Gajić, Topolje i Duboševica. Manifestacija čuva i njeguje kulturnu baštinu baranjske Šokadije od 1987. godine. U tim danima prezentira se bogato kulturno stvaralaštvo, običaji i tradicija življenja, kroz igru i pjesmu, bogatu gastro i eno ponudu.
Bećarac je oblik narodne pjesme porijeklom iz ruralnih predjela, odakle se njegova popularnost proširila do južne Mađarske i diljem Vojvodine. U obliku je dvostih koji se sastoji od dva deseterca čije se zadnje riječi rimuju. U studenom 2011. UNESCO je upisao bećarac u svoj popis nematerijalne kulturne baštine čovječanstva.
Priče i legende
Toranj crkve sv. Petra i Pavla apostola
Jedna je legendi povezana i s crkvom svetih Petra i Pavla kod Topolja, koju je dao graditi princ Eugen Savojski. Sagrađena je 1722. godine u znak zahvalnosti Bogu za pobjedu nad Turcima. Njezin se toranj prilikom gradnje triput urušio od udaraca groma pa su graditelji odustali od gradnje. Zašto je tome tako, nikome nije jasno. Ili možda jest? Crkva se, navodno, nalazi na mjestu turskog groblja, gdje je 1687. godine Savojski potisnuo glavninu vojske Kara Mustafe, pa se sumnja kako je upravo to razlog što toranj s križem nije opstao.
Batina
Batina (ponekad Batina Skela, mađ. Kiskőszeg, njem. Donau-Daru-Winkel), naselje i pristanište na Dunavu u Baranji. Najvažnija veza Baranje s Bačkom vodi preko Batine gdje je 1974. godine izgrađen cestovni most na Dunavu.
Znamenitosti
Stari surduci
Tijekom provedbe projekta RoutesToRoots otkriveni su i obilježeni zapušteni surduci s time su stvorene nove vrijednosti koji obogačuju turistički sadržaj naselja.
Ostale znamenitosti: Iznad naselja na Banskom brdu se nalazi spomenik kipara Antuna Augustinčića palim crvenoarmejcima i partizanima pri forsiranju Dunava 11.-22. studenoga 1944. godine, u narodu poznat i kao "Julka", koji dominira nad naseljem te pridonose njegovom turističkom značaju. Među arheološkim nalazima od starijega željeznog doba do seobe naroda ističe se keltski ratnički grob sa kacigom. A iz rimskog doba nalazište utvrda na limesu Ad Militare.
Manifestacije
Berbena svečanost u Batini - listopad
Važan dio manifestacije je mimohod koji se kreće od kraja sela, prema centru. Mimohod tradicionalno predvode knez i kneginja, koji su ujedno i najsvečaniji par. Po završetku mimohoda slijedi kulturni dio programa, gdje sve udruge koje su učestvovale u mimohodu, pokazuju svoje umijeće i na pozornici. Naselje Batina već iz vremena rimskog carstva bilo je poznato vinorodno područje, kao u današnjim danima, stoga nam je prvenstveni cilj, prezentirati i ponuditi gostima naša kvalitetna vina. Ciljevi manifestacije su svakako očuvanje tradicije berbenih svečanosti, održavanje kontakata sa folklornim skupinama nama susjednih naselja i inozemstva, te razvijanje vinskog i gastro turizma.
Priče i legende
Crvena Marta
Po legendi, Crvena Marta je bila okrutna vladarica u Batini koja je naplaćivala zlatnik za prijelaz preko Dunava. Oni koji to nisu mogli platiti, bili su prisiljeni raditi u njezinim vinogradima. Ugarski kralj Matija Korvin u madžarskim bajkama je poznat po tome da se oblači u seljaka i sakrije svoj identitet. Kada je čuo da Marta naplaćuje korištenje kompe, obukao se u seljaka, došao iz Budima, kopao cijeli dan, pobacao svoje zlatnike u vinogradu. Otišao je nazad u Budim, pa poslao pismo u kojem stoji ultimatum Crvenoj Marti. U strahu od kraljeve kazne s kočijom se baca u Dunav. Kočija se zaustavila tek kod Zmajevca te prema legendi otuda i Mađarsko ime selu. Vörösmart, to jest Vörös Part u prijevodu Crvena obala.
Tri brata i zla vila
Priča o tri brata – o vinaru, pekaru i ribaru – te o zloj vili, borbi dobroga i zla. Ali zapravo Legenda daje odgovore o nestaloj kapelici u Batini i o tome tko je vilenjak Boncor i kako će braći pomoći da riješe međusobni sukob i da pobjede zlu vilu iz Dunava.
Zmajevac i Suza
Zmajevac i Suza, naselja u Baranji. Okruženi su plodnjim njivama i poznati po vinogradima, vinskim cestama i brojnim vinskim podrumima. Oba naselja imaju bogatu povijest, prije Krista na području Zmajevca Rimljani su imali svoju koloniju koja se zvala Ad Novas. Na brijegu Varheđ pored sela u 18. stoljeću otkrili su ostatke 24 kutnog castelluma (tvrđave). Suza je naseljena u doba kraljeva Arpadovića. Prvi pismeni trag potiče iz 1252. prema kojem kralj Bela IV. daruje ovaj teritorij županu Nana. Tadašnji naziv mjesta je bio Chuza. Hrvatski naziv je sličan samo po izgovoru, ali njegovo značenje nije povezano sa značenjem mađarskog naziva.
Znamenitosti
Vinske Ceste
Danas su ta mjesta poznata po vinskim cestama i cijeloj koloniji vinskih podruma ukopanih u južnu stranu Baranjske planine. Vinogradi su odmah iznad, na poziciji koja jamči najkvalitetnije preduvjete za proizvodnju nadaleko poznatih baranjskih vina.
Posljednjih je godina u surducima, tim specifičnim tzv. vinskim ulicama, kompletirana i vrhunska gastronomska ponuda. Vinske ceste Zmajevca – Katolički i Reformatski surduci te Vinska cesta u Suzi
Vinoteka i Zavičajni Muzej Baranyai Julia - Ul. Maršala Tita 191, 31307, Zmajevac
Bogatstvo lokalne povijesti Zmajevca sa sačuvanim predmetima podijeljeno je u nekoliko prostorija Zavičajnog muzeja "Baranyai Julia". Osnivačica ovog muzeja, Julia Baranyai je u prošlom stoljeću prikupila oko 3 tisuće izložbenih predmeta. S obzirom da u Zmajevcu već stoljećima žive pripadnici mađarske nacionalne manjine, dio muzejskih eksponata predstavlja zajedničku kulturnu baštinu iz davne stoljetne povijesti hrvatskog i mađarskog naroda. Početkom 1991. godine zbog ratnih okolnosti, muzej se zatvorio za posjete, a kako je bio nezaštićen, velik dio njegove imovine je devastiran. Danas je u jednom dijelu ove stare zgrade smještena Vinoteka "Baranyai Julia", a u drugom Zavičajni muzej "Baranyai Julia".
Manifestacije
Vinski/Bor maraton - rujan
Berbene svečanosti tradicionalne su manifestacije koje se odvijaju u mjesecu rujnu, ali Vinski maraton je koncept namijenjen i mlađoj publici, tako da u konačnici možemo reći da okuplja sve generacije, ali i sve nacije. Vinski maraton spoj je berbene svečanosti, karnevalskog ludila i vinskog festivala. A osim samog vina za čaroliju je zaslužan i ambijent u kojem se maraton održava. Vinska prijestolnica Baranje – Zmajevac sa svoja dva surduka u kojima se nalazi tridesetak vinskih podruma ukopanih u lesne obronke vinorodnog Banskog brda idealna je kulisa za Vinski maraton.
Priče i legende
Misno Vino- Suza
Jedne večeri svećenik je negdje "zalutao" i naišao u prelo u jedanaest, moleći neke momke da ga otprate kući, jer ako ga netko vidi na ulici, reći će:
"Kamo ide ovaj stari svećenik tako kasno?"
Završivši zajedno u podrumu, dečki ga počnu nagovarati da kušaju misno vino. Svećenik će na to, ne smijem, saznat će prezbiteri.
-Gospodine svečeniće, ionako to pijete sami, oni neće ni saznati da smo je probali. Ulijte toliko vode koliko popijemo! Iako ne rado ali svećenik na kraju pristao i svi prisutni su kušali misno vino.
Na posljetku svečenik osramljen je pobjegao iz sela i više za njega se nije čulo.
Pudarina - Suza
U Suzi iznad Stočnog bunara koji su mještani naziva Gulyakút, koliba obitelji Čeče nalazila se u vinogradu s desne strane, a vinograd i koliba obitelji Dion s lijeve strane. Kod Dionovih su bile bogate djevojke kalvinističke vjere, kod čečeovih su bile i siromašnije i bogatije djevojke katoličke vjere. Obje su nalazile na Gulyakút po vodu,tamo su se nekada našli ali inače se nisu posjećivali. Pudarina je započeo na dan Karanačkog kirvaja sedmog kolovoza i trajao je do berbe. Djevojke su čuvale grožđe od čvoraka i malo po malo su vikale ovako:
„ptica je čvorak a ja sam pudar! Na mađ.jeziku: „Serege madár, én vagyok a pudár!
„Ja jedem grožđe, a vi peteljku! Na mađ.jeziku: „Én eszem a szőlőt, te meg a csutáját!”
Dvije su kolibe bile dovoljno blizu jedna drugoj, da su se mogle međusobno čuti:
- Što kuhaš? Pitale su kalvinističke djevojke.
- Paprikaš od krumpira i tjesteninu s makom!
Katkad su katolici pitali:
- Što kuhaš?
- Pile!
Siromašnije katoličke djevojke morale su po koji dan izostati sa pudarine jer su morale pomagati u kućanskim poslovima.
Momci su popodne posjećivali djevojke u pudarini.
Cigle na posudbu – Suza
Velečasni Berta kupio je trideset tisuća cigli i odveo ih u Kopačevo kako bi sagradio štalu za bikove za dvadeset i pet bikova. Imao je ogromno imanje, danas tamo stoji pet kuća sa okućnicom. Kad se povukao, želio se baviti sa bikovima ali to je bio samo plan, nije ga mogao ostvariti pa je malo po malo posuđivao kupljene cigle. Sa svakim je sklopio ugovor navodeći da se cigle mogu vratiti samo iz tvornice opeke Beli Manastir iz koje ih je i sam kupio. Netko je tisuću posudio, a netko drugi pet tisuća a Szalai Izabella dvjesto komada. Svakih šest mjeseci uputio je poziv prema svima da vrate cigle. Ni od koga nije htio prihvatiti novčanu protuvrijednost a na kraju je tvornica prestala da radi. Izabella Szalai donijela je u Suzi cijenu dvjesto cigli. Velečasni je rekao:
- Kćeri, ne prihvaćam, ostavi za crkvu!
Napravio je potvrdu da je Izabella Szalai taj određeni iznos položila u blagajnu crkve u Suzi. Cijena ostalih cigli nije nikada ušla u crkvenu kasicu.
Kneževi Vinogradi
Kneževi Vinogradi su Općinsko središte s 1.657 stanovnika. Kneževi Vinogradi nastali su kao strategijski važno naselje na jednoj od ključnih točaka tog prometnog pravca još u Starom vijeku. Već su Rimljani ovdje imali koloniju, a mjesto su nazivali Donatium, o čemu postoje bogati arheološki nalazi. Od davnina na ovim područjima živjeli su Hrvati (nekada zvani šokci), Mađari i Srbi (nekad zvani Raci). Do II. svjetskog rata na ovom području živjeli su i Nijemci-Židovi. Oduvijek je ovo područje bilo sjecište različitih kultura i naroda.
Znamenitosti
Vinski podrum Belje
Stari podrum Vina Belje prvi se puta spominje u opisima Mohačke bitke iz 1526. godine kada su u njemu boravili turski vojnici velikog vojskovođe Sulejmana Veličanstvenog, kada je ovaj prostor korišten u svrhu konjušnice i barutane, a donja etaža kao tamnica.
Podrum osim što je najstariji u regiji ima još mnogo odlika. S preko 1200 m2 je najveći u Hrvatskoj, a građen je na poseban način tako da ima dvije etaže. Gornja etaža zove se „gator“, te je tipična za Baranju, jer podrum nije ukopan pod zemlju, već je ukopan u Banovo brdo koje potpuno jednako imitira klasični vinski podrum, kakva je donja etaža podruma.
Na gornjoj etaži nalazi se ukupno 71 velika bačva od Slavonskoga hrasta iz šume Spačva, a od toga ih je 17 kapaciteta 10 000 litara, a ostalih 54 kapaciteta 2000 litara. Tu je smješteno i najveće blago svakog vinskog podruma – vinska arhiva u kojoj odmara preko 20 000 boca, a među njima najstarije iz 1949. godine. U sklopu podruma nalazi se i kušaonica vina gdje uz stručno osoblje možete kušati i upoznati se sa Vinima Belje.
Kalvinistička crkva u Kneževim Vinogradima
Najstarija crkva Baranje nalazi se u Kneževim Vinogradima. Temelje tornja postavili su Rimljani oko 300. godine. Današnji oblik zgrada je poprimila u 19. stoljeću, ali crkva je već i ranije bila velika, jer 1576. godine ovdje je održana povijesna sinoda, tu su prihvaćeni “Kanoni iz Kneževih Vinograda”. U kanonima su napisani zakoni koji reguliraju život reformatskih vjernika.
Manifestacije
GatorFest – festival dobrog vina - lipanj
Gator fest je trodnevna manifestacija – međunarodni kulturni događaj koji objedinjuje vinarstvo i umjetnost na području Općine Kneževi Vinogradi, a održava se svake godine u mjesecu lipnju.
Uz cijenjena i kvalitetna vina, posjetitelji se mogu diviti štandovima sa raznim etno sadržajem, umjetninama i nezaobilaznom gastro ponudom. Tijekom tri dana nudi se bogati program: sajam vina, dani otvorenih vinskih podruma, izložbe, koncerti, dramske predstave, umjetničke i etno radionice i etno sajam.
Priče i legende
Dragojlov Brijeg – Jasenovac - Kneževi Vinogradi
Na blagom uzvišenju staro je groblje i ruševna kapelica. Cijela je priča vezana uz osmanlijsko blago. Prema legendi, naime, tamo su Osmanlije, nakon povlačenja iz ovih krajeva, zakopali dragocjenosti koje su opljačkali za svoje vladavine. Po te dragocjenosti pojedinačno su se pokušavali vraćati, ali ih nikada nisu odnijeli. Na mjesto gdje su navodno zakopali blago, postavili su vrata na koja točno u podne upire sunce. Oni koji su vrata pokušali pronaći, nisu se dobro proveli.
- Jedan je Baranjac čuo je legendu i odlučio osobno potražiti blago. To je i učinio. No, pokušaj je bio neuspješan, a on se počeo prilično čudno ponašati. Ubrzo je preminuo, a od tuge za njim umrla je i njegova supruga - rekli su nam mještani Jasenovca, priznavši kako izbjegavaju odlaske na mistični Dragojlov brijeg.
Kotlina
Kotlina je malo mjesto s naročito lijepim položajem u živopisnoj dolini opkoljenoj vinogradima dok na zapadnom kraju počinju tri prelijepe doline.
Znamenitosti
Etno Zbirka – BARANJSKI BISERI
Petefi Šandora 21, Kotlina
Kao rezultat 40 godišnjeg sakupljanja vlasnika, uređena je kuhinju, spavaća sobu i dnevni boravak s namještajem, priborom i ukrasnim predmetima.U zbirci možete pronaći sve što vam treba za svakodnevni život: od kuhinjskog pribora za jelo preko zidnih satova do raznih ukrasa, ali možete pronaći i luksuzne predmete poput mlina za kavu ili starog gramofona sa ljevkom.
Manifestacije
Ples oko majpana u Kotlini - svibanj
U Kotlini se svake godine, 30. svibnja organizira ˝Ples oko majpana˝. Mještani Kotline već dugi niz godina oživljavaju ovu mađarsku tradiciju, a u sklopu programa plešu oko majpana te ga na kraju i ruše.
Osim toga, organiziran je i bogat kulturni program, a nakon toga slijede večera i zabava u Domu kulture.
Ples oko majpana je stari mađarski običaj koji simbolizira udvaranje. Prema tradiciji majpan (prvomajsko drvo) se postavlja 01. svibnja u tajnosti, a postavljaju ga dečki ispred kuća svojih djevojaka ili simpatija. Majpan treba biti bogato okićen cvijećem, mašnama, trakama i pićem.
Priče i legende
Legenda podruma Šafran - Kotlina
U vrijeme kada se udavala jedna od sultanovih kćeri. Prema priči, mladi je par putovao našim krajevima zlatnom kočijom. Na čuvenoj zlatnoj kočiji za koju su svi ovdje čuli. Kasnije su morali bježati, a budući da su mogli brže putovati na konjima, zlatna kočija bila je skrivena u turskim tunelima u društvu tone nakita, a ulaz im je zatvoren. Kaže se da je kraj jednog od tunela vodio do Podruma šafrana, a drugi je kraj negdje na rubu sela. Tunel je bio dugačak oko 6-7 stotina metara. Ta su mjesta označena na turskim kartama s namjerom da se jednog dana vrate po blago.
Lug
Naselje u općini Bilje, naseljeno većinom Mađarima. Lug je nekoć bio pravi gradić na obali Dunava, no danas dosta odstupa od te lokacije (naime do 17. stoljeća uz Lug je tekao Dunav).
Znamenitosti
Kalvinistička kršćanska crkva Lug
U naselju se nalazi vrijedno arheološko nalazište iz rimskog razdoblja. Na mjestu današnje crkve nekada je stajala rimska tvrđava na čijim je temeljima izgrađena crkva 1475. godine. Na sjevernoj strani crkve u Lugu uzidan je i jedan rimski spomenik (votivni kamen rimskog legionara Marcusa Floviusa Felixa). Crkva je do dolaska Turaka bila katolička, a 1543. godine srušen je samostan i oštećen toranj crkve. Nakon protjerivanja Turaka u 17. stoljeću crkva je potpala pod vlast reformatske uprave, te je kip Bogorodice prenesen u Aljmaš. Polovinom 16. stoljeća Mihajlo Starin, poznati baranjski reformator, gotovo sve katolike preveo je na kalvinizam, a postoje spisi u kojima se tvrdi da je više od sedam godina držao propovijedi pod turskom vlašću. Povijesni park, uređen pokraj mjesne crkve, obiluje podacima o prošlosti sela, a najveći dio posvećen je osobama iz vjerskog života, mještanima koji su značajni u reformatorskom pokretu izvan granica sadašnje Hrvatske.
Etno kuća Vitez
Petefi Šandora 67. Lug
Autohtona kuća sa okućnicom. Zbirka sadrži gospodarske alate, kućni inventar, nošnje i namještaj.
Manifestacije
Paprikafest – Dan sela Lug - rujan
Crvena mljevena paprika duša su svakog baranjskog jela, ribljih specijaliteta poput paprikaša, perkelta ali i čobanca, kulena, naprosto svega što je baranjac odlučio pripremiti na vatri i uz vatru.
Danas je baranjska paprika postala prepoznatljivi proizvod. „Crveno baranjsko zlato“ , Paprikafest pridonosi očuvanju gastro tradicije i izrasla je u prepoznatljivu manifestaciju cijele regije.
Priče i legende
Boranyja – Majka Vina
Priča je iz vremena kralja Matije, jer Baranja do tada nije imala ime. Tada je kralj Matija došao ovdje pod planinu i ušao u krčme. Negdje u jednom, negdje u drugom, i tamo su pili sa starim seljacima. A onda je pohvalio vino pošto je vino bilo vrlo dobro. A onda jedan od velikih seljaka kaže „da samo dođete k meni, gospodaru, u podrumu imam vrlo dobro vino“. Otišli su tamo. Tada ga je pretekao drugi susjed. Pa, onda su prešli u treći i četvrti podrum. Kasnije su svi već bili u dobrom raspoloženju i kralj Matija pita:
- Odakle to ukusno vino?" Tko je to napravio?
- Pa,mi smo, kažu. To je pravi sok od grožđa.
- I ovdje se uzgajalo? Ovdje! Ma nemojte reći!
- Jer ova zemlja znate što je?" upitaše seljaci
- Ne znamo, kažu. Ova je zemlja majka vina - Na Mađ.jeziku Boranyja
Nakon zabave kralj Matija još uvijek u dobro raspoloženom stanju se vratio kući u Budim, a kad se malo otrijeznio, htio je zahvaliti tim starim seljacima na gostoljubljivosti ali nije znao točnu adresu, sječao se samo Majke Vina i tako je i naslovio pismo. Od tada se ovo područje naziva Baranja koja je dobila ime po majci vina.
Vardarac
Selo je naseljeno većinom Mađarima. Tijekom povijesti njegovi stanovnici živjeli su od ratarstva, stočarstva, prvenstveno od uzgoja goveda i ribarstva, u 20. stoljeću obližnji je Osijek pružao mogućnosti zaposlenja i mnogi su se sa tradicionalnih zanimanja preorijentirali na isplativije povrtlarstvo. Današnji Vardarac izgrađen je uz nekadašnji rimski limes. Povoljan geografski položaj i prirodni resursi su i u davna vremena privlačili sve one koje je put nanio u ovom smjeru. Najstariji stanovnici o čijem postojanju imamo i opipljive dokaze su u ovaj kraj došli u ranom brončanom dobu, između 1700 i 400 godina prije Krista. Nazivaju se i narodom inkrustrirane keramike.
Znamenitosti
Školska i zavičajna zbirka - Vardarac
Kossutha Lajoša 77. Vardarac
Školska povijesna zbirka nalazi se u jednoj od starih učionica, zavičajna zbirka se nalazi u drugom dijelu zgrade a ostali predmeti i dokumenti iz prošlosti sela mogu se vidjeti u drugoj učionici.
Manifestacije
Kakasütés – veljača ili ožuljak
Kakasütés (mađ. kakas = pijetao, ütés = udarac), mađarski narodni običaj, završna manifestacija, pokladnih svečanosti. Manifestacija ima stoljetnu tradiciju i država se na pokladni utorak, dan prije čiste srijede. Program se sastoji od svečane povorke konjskih zaprega koja se - uz vrisku, ciku i pjesmu - kreće seoskim ulicama, za vrijeme koje mladići (obučeni u kostime i maske koje predstavljaju pijetla) silaze s kola i "plešu" oko djevojaka i žena koje stoje ispred kuća i dočekuju veselu povorku. U zamjenu za ples s kostimiranim "pijetlovima", žene i djevojke odužuju se mladićima neobičnim darovima - kokošjim jajima, koja su simbol rađanja novog života (ne bi li godina u selu bila plodnija). Maskirani "pjetlovi" imaju pravo uhvatiti sve što se kreće u dvorištu pa domaćini tada sklanjaju perad i umjesto nje daruju pijetlove.
U središnjem dijelu manifestacije, koji se održava u centru sela, "pijetlovi" biraju djevojke i stavljaju im povez na oči. Nakon toga djevojke trebaju dugačkim štapom pogoditi pijetlovu glavu zabodenu u zemlju, tj. "umlatiti" pijetla. Nekada je to bio prilično krvav prizor pa se danas upotrebljava umjetna glava. Sretnica koja uspješno obavi zadatak, prema stoljetnom vjerovanju, te će se godine udati. Pobjednica za nagradu dobiva sve što su "pijetlovi" skupili u selu. Svi ti darovi se skupe i od toga se priredi jelo koje na večernjoj zabavi svi zajedno pojedu uz ples i pjesmu.
Priče i legende
Nasamaren šegrt
Kovač iz Vardarca imao je pomoćnika i šegrta. Šegrt je iz dana u dan postajao sve tanji. Nije jeo ni pio. Pomoćnik ga upita:
- Što je s tobom da ne jedeš i ne piješ?
Šegrt je šutio. Pomoćnik se jednom vratio kući i primijetio da šegrt plače.
- Što nije u redu, zašto plačeš?
Plače i govori da gazdarica noćima na njemu jaše na planinu St. Geller. U ponoć mu stavlja uzicu i odmah se pretvara u konja. Hrana mu je konjski izmet a piće mokraća. Tuče ga ako ne želi jesti, piti.
Ne brini, ja ću je nadgledati. Kaže pomoćnik.
Ostao je budan. Vrata se otvaraju u pola dvanaest. Momak lijevom rukom brzo izvadi gumu iz hlača, poveže kvaku i začepi ključanicu. U sobi se stvori konj.
Uzima potkove, odvede konja u štalu i potkuje ga. Gazdarica lježe u krevet s potkovama na rukama i nogama. Ujutro gospodar sjedne s dečkima na doručak.
- Što ćemo jesti? Moja žena nije kuhala.
- Ono što ima. Što je našlo gazdaricu?
Gazdarica uzvikne:
- Izdaj pomoćnika, ne želim ga ni vidjeti!
- Momče reci, zašto se ljutiš na nju?
- Slutim nešto, noću sam nekoga potkovao. Jedan me konj posjetio noću. Nije li bila gazdarica možda? Pogledajte sami! Gazdarica je vještica. Sasvim uništava ovo dijete.
Gospodar odlazi, skida deku i ugleda potkovu na gazdaričinoj ruci i nozi. Jako je izgrdi i skida potkove. Ubrzo je umrla od boli.
Kopačevo
Kopačevo (mađ. Kopács) naselje u Baranji u sklopu općine Bilje. Nalazi se na rubu Parka prirode Kopački rit. Prema arheološkim nalazima prostor Kopačeva bio je naseljen još u drugom tisućljeću prije Krista. Na sjevernom dijelu sela Rimljani su podigli naselje i utvrdu za obranu od barbara, a najvjerojatnije se zvalo Ad Labores. Prvi pisani trag o selu darovnica je mađarskog kralja Andrije II. Iz 1212. godine, kojom se daruje dio naselja s tri mjesta za ribarenje palatinu Pothu.Nekada je u Kopačevu bilo čak 200 ribara, a cijelo je selo dobro živjelo od ribarenja. U novije vrijeme Kopačani se najviše bave uzgojem povrća.
Znamenitosti
Tradicijska arhitektura
Kopačevo je bogato sa starom tradicijskom arhitekturom nazivana i folklornim ili ruralnim graditeljstvom. Ugođaju posebno pridonose i ulične lampe u secesijskom stilu.
Kalvinistička kršćanska crkva Kopačevo
Na mjestu današnje crkve, prema predaji, već se u IV. stoljeću nalazila crkva koju su izgradili Goti. No, prema prvim poznatim izvorima crkva u Kopačevu izgrađena je u XII. stoljeću. Nakon što je 1666. godine izgorjela u požaru do temelja, na istom mjestu, između 1804. i 1808. godine, sagrađena je nova crkva.
Suvara – mlin na konjski pogon - rekonstrukcija
Na samom ulazu u Park prirode Kopački rit nalazi se rekonstruirani etnografski objekt karakterističan za ove krajeve u 19. stoljeću. Budući da ovo područje nije bilo pogodno za rad vodenica, a za vjetrenjače nije bilo dovoljno jakog vjetra, počeli su nicati funkcionalniji mlinovi na suhi ili konjski pogon – suvare. U prošlosti su u suvari seljaci mljeli žitarice i papriku, a rjeđe papar i cimet. Osim toga, suvare su koristile i za cijeđenje ulja iz suncokreta i uljane repice te gnječenje pivskog kvasca. Suvare su za jedan sat mogle samljeti tridesetak kilograma pšenice.
Manifestacije
Ribarski Dani Kopačevo - rujan
Iako zbog zabrane tradicionalnog ribolova u Parku prirode Kopački rit u Kopačevu više nema nijednog ribara za svakoga tko je sredinom rujna posjetio selo u nosu i nepcu zadržao je cijelu harmoniju mirisa i okusa Kopačeva. Selo tada miriše na fiš paprikaš, šarana u rašljama, štuku u mundiru te specijalitete od divljači, a na brojnim štandovima nude se vlastiti proizvodi: domaća mljevena paprika, med, ajvar, slatkiši i suveniri te domaći kolači. Prvi Ribarski dani održani su 1998. godine, tada su posljednji puta potomci nekadašnjih kopačevskih ribara povukli mrežu na Sakadašu i izvukli babuške, štuke i pokojeg šarana. Pojedeni su u slast, a okusi toga prvog poslijeratnog slavlja postavilo je temelj za budućnost turizma u Kopačevu.
Priče i legende
Već u 19. stoljeću je pažnja bila usmjerena na ovu regiju koja je bila vrlo plodna po pitanju bajki i legendi, u ovom ribarskom selu su priče sakupljali gotovo cijelo jedno stoljeće. Kopčevo je postalo otok zbirke bajki u Baranji, njihovi pripovjedači bili su vrlo popularni, mnogi su ih slušali. Njihove priče prikazuju vodeni svijet i okoliš u kojem su živjeli zato su njihove priče vrlo bliske prirodi. Jedan od primjera je priča koja nosi naziv „Iz čega je nastao poljski miš? (Mibű lött a pockány?)” koji govori o čudnovatom nastanku navedenog glodavca. U zbiri prića koji nosi naziv „Kopacs a mesés falu” zabilježeno je više od stotina priča od petnajstak starih pripovjedača.
Blizanci ubojice zmajeva
Pustolovna priča o čudnovatim blizancima, njihovom ocu ribaru, majci koja jako voli jesti ribu, zmaju sa dvanaest glava i ruži iz koje cvjetaju mačevi.
Priča je zapisana prije više od sto godina i potiče iz usta poznatog seoskog pripovjedača Arona Salai, očuvana je na originalnom ruralnom narječju iz ovih krajeva.
